Obitelj Souvan i njihov park u Volčjem Potoku

2 Obitelj Souvan u Ljubljani

Obitelj Souvan je u 19. stoljeću bila jedna od najuspješnijih slovenskih obitelji u Ljubljani. Zbog razvijenog narodnog osjećaja, članovi obitelji bili su od velike važnosti kako u gospodarstvu tako i u kulturnom životu grada i Kranjske.

2-1

Začetnik ljubljanske loze Souvan je Franc Ksaver Souvan (1799.-1885.). Rođen je u Prečni, nižu gimnaziju završio je u Novom Mestu te se u Ljubljani zaposlio kao trgovački pomoćnik. Brzo je napredovao i nakon smrti vlasnika preuzeo poduzeće. Kasnije je otvorio vlastitu trgovinu na Mestnem trgu 22 (na fotografiji iz 1916. godine označena je strelicom).

2-2

Družio se s Janezom Bleiweisom (1808.-1881.) (na fotografiji), nacionalnim političarom i novinarom i oženio njegovu sestru.

Pod utjecajem „oca naroda“ između ostaloga je postao i član odbora Poljoprivrednog društva za Kranjsku, kustos Kranjske štedionice te gradski i kranjski  vijećnik.

2-3

Njegovi su sinovi bili Franc Ksaver ml. (lijevo) i Ferdinand Souvan (desno). Zajedno su preuzeli vođenje očeva poduzeća.

Franc Ksaver ml. (1826.-1903.) je također bio narodni političar u pokrajinskoj skupštini, suosnivač i predsjednik Ljubljanske gradske štedionice te vijećnik Trgovačke obrtne zbornice za Kranjsku.

2-4

Ferdinand Souvan (1840.-1915.) bio je suosnivač Nacionalne čitaonice u Ljubljani. Prostore za čitaonicu uredio je u svojoj kući koja se nalazila na mjestu današnjeg Konzorcija (na fotografiji lijevo). Imala je kuglanu, kavanu i plesnu dvoranu.

Podržavao je narodna i trgovačka društva, ali nije bio političar. Oženio je glumicu i pjevačicu Rozaliju Fröhlich (1848.-1919.) koja nakon vjenčanja nije više nastupala.

3 Kupovina posjeda u Volčjem Potoku

Ferdinand Souvan bio je iznimno uspješan veletrgovac koji je otvarao nove poslovnice po cijeloj monarhiji – od Dalmacije do Beča. Dio dobiti uložio je u nekretnine.

3-1

Imao je više djece. Franc Ferdinand (1870.-1932.) postao je pravnik, diplomat i bankar. Leon Souvan (1877.-1949.) preuzeo je vođenje poduzeća. Od kćeri poznata je Alma Souvan (1880.-1964.) koju je tajno volio Josip Murn Aleksandrov. Udala se za Franca Urbanca, drugoga velikog trgovca odjećom iz Ljubljane. Isječak je iz portreta koji je naslikao Ivan Vavpotič.

3-2

Godine 1881. supružnici su se rastali, a Roza Souvan je zatim do svoje smrti živjela u Beču. Godinu dana kasnije Ferdinand Souvan kupio je posjed veličine oko stotinu hektara s dvorcem u Volčjem Potoku. Zadnje godine života proživio je na tom posjedu. Umro je u Volčjem Potoku i pokopan je u obiteljskoj grobnici na Homcu.

3-3

Na razglednici iz 1899. godine prikazan je dvorac koji je već u cijelosti obnovljen. Stara renesansna zgrada izvana je dobila nov, barokni izgled.

Na fotografiji je vrt ispred dvorca, još uvijek ograđen zidom. Niska zgrada koja se nalazi u prvom planu je staja – na tom se mjestu danas nalazi obnovljen bazen s vodoskokom.

3-4

Ferdinand Souvan iznova je uredio vrt. Na fotografiji iz 1911. godine dio je vrta ispred zgrade formalno zasađen ukrasnim biljem. Na ograđenom dijelu vrta inače je bio povrtnjak i voćnjak s plemenitim sortama. Prema predaji u vrtu se nalazio i staklenik.

4 Poduzetnik i umjetnička duša

Leon Souvan (1877.-1949.) bio je treća generacija poduzetnika. Nastavio je s obiteljskom poduzetničkom tradicijom te  se uz poduzetništvo, kao čovjek s osjećajima, bavio se i umjetnošću. Kao mecena nije samo podržavao druge stvaraoce (prije svega slikare impresioniste), nego je i sam osmišljavao i stvarao. Njegovo životno djelo je Souvanov park u Volčjem Potoku.

4-1

Leon Souvan je 1894. godine s pohvalom završio ljubljansku školu i otišao studirati u Beč. Godine 1902. postao je partner u očevu poduzeću. Za razliku od svojih prethodnika nije se javno isticao. Bio je nadareni pijanist koji je svoje znanje usavršavao kod Antona Foerstera. Očuvano je više njegovih skladbi za klavir te jedna za klavir i orkestar.

4-2

Godine 1903. oženio se Helenom Sponer (1885.-1936.). Imali su troje djece. Najstarija je bila Elza (1905.-1999.), koja se 1933. godine udala za Antona Rudeža iz Ribnice i nakon njegove smrti za dr. Ferdinanda Majarona. Drugi je rođen Leo mlađi (1910.-2001.) koji je od 1932. godine bio očev partner u poduzeću. Najmlađi Ferdinand (Ferry) Souvan (1919.-1974.) bio je poznat kao glazbenik.

4-3

Helena Sponer, Njemica iz Moravske, bila je školovana i govorila više jezika. Slovenski jezik naučila je uz instrukcije Otona Župančiča koji je tada bio student. Bila je kći industrijalca. U Volčjem Potoku je suvereno i uspješno vodila poljoprivredni posjed. Voljela se baviti konjima i psima, a njezina strast je bio lov.

4-4

Godine 1914. Leon Souvan pozvan je u austro-ugarsku vojsku te je do 1918. godine njegova žena samostalno vodila trgovačko poduzeće i poljoprivredni posjed. Između ostaloga je modernizirala dvorac: dovela je vodu i struju te uredila kupaonicu i modernu kuhinju.

Za vrijeme muževe odsutnosti više obiteljskih trgovina ujedinila je u „Souvanov trgovački dom” na Mestnem trgu 24 u Ljubljani. Dom je poslovao do srpnja 1945.

5 Velike promjene u parku

Još i prije smrti oca Leon Souvan zamislio je preuređenje dvorca i parka. Plan preuređenja predstavio je na maketi na kojoj je prikazao novi sustav staza i raspored zgrada, ribnjaka i biljaka. Nakon povratka iz rata 1919. godine primio se posla.

5-1

Leon Souvan napravio je velike promjene u organizaciji posjeda. Srušio je staju i 1923. sazidao novu gospodarsku zgradu (na fotografiji) na mjestu, povučenom iz vidnoga polja dvorca. Porušio je zid oko vrta te utilitarni vrt pomaknuo prema gospodarskoj zgradi. Ukrasne je površine nanovo ambiciozno uredio.

5-2

Kao točku na i baroknom vanjskom izgledu dvorca krovu je dodao nadzidak s uspravnim ovalnim i okruglim prozorom i valovitim rubovima. U moderniziranom  je dvorcu bilo šesnaest soba. Na najuglednijem mjestu bio je salon s pogledom na parterni park, a uz salon bili su tu još i knjižnica i blagovaonica. Na drugom katu nalazile su se spavaonice za obitelj, goste i žensko osoblje. U prizemlju je bila kuhinja, prostorija za pranje i glačanje rublja te ostali servisni prostori.

5-3

Leon Souvan je u parku napravio i opširne vanjske radove, između ostaloga iskopao je i novo jezerce te povećao postojeće. Promijenio je koncept očeve sadnje te je sve prizore kreirao iznova. Po parku je rasporedio nekoliko zidanih i kamenih detalja. Među njima su bili i isklesani ananasi.

5-4

Nastao je novi sustav staza kao i novi pristup dvorcu. Leon Souvan napravio je put oko brda i do ruševina na vrhu Volčjega brda doveo potpuno novi put.

Domaćini su se u Ljubljanu vozili vlakom. Do i sa željezničke stanice kočijaš ih je vozio u fijakeru ili u zatvorenoj kočiji.

6 Život na posjedu

Leon Souvan je tijekom tjedna vodio poslove u Ljubljani tako da ga nije bilo u Volčjem Potoku. Obitelji bi se pridružio krajem tjedna. Djelovanje posjeda bilo je u rukama i na plećima njegove žene. Kod Souvana je bilo stalno ili privremeno zaposlen popriličan broj mještana kod kojih je obitelj ostala zapisana kao dobri poslodavci.

6-1

Helena Souvan bila je žena koja je puno radila i imala visoki osjećaj za dužnost. Uspješno je vodila gospodarstvo i domaćinstvo. Među domaćinima kruži priča da se budila u četiri ujutro, sama muzla krave u staji te nakon završenog rada sjela na konja te napravila krug po kraju. Kao aristokratkinja priuštila si je i sitnu ekstravaganciju: sobu s pticama pjevicama na drugom katu zgrade. Na fotografiji je s mlađim sinom Ferryjem.

6-2

Temeljito je obnovila stoku na posjedu. Uvela je govedo smeđe pasmine, tada imenovano Montafonsko govedo (na staroj austrijskoj litografiji) koje je primjereno kako za mlijeko, tako i za preradu mesa. U modernoj staji stoka je bila označena imenima. Imali su i vlastitu mljekaru. Uz konje za jahanje i vuču uzgajali su i konje koji su bili namijenjeni teškim radovima.

6-3

Na posjedu su stalno zaposlene bile jedna ili dvije kuharice i sobarice (na fotografiji), pralja, kočijaš, vrtlar, štalari i lovac koji je čuvao posjed. Sezonski posao dobivali su radnici na poljima, pilari i radnici drvom. Posao tijekom zime bilo je rezanje leda pomoću alata za rezanje. Za praznike su svi radnici dobili darove.

Helen Souvan bila je žena dobroga srca i krsna kuma stotinama djece iz okolice.

6-4

Obitelj Souvan u dvorcu je vodila bogat društveni život. U goste su im dolazili rodbina i prijatelji. Dobrodošao gost je bio i slikar Matija Jama.

Na kraju svake godine priređivali su veliki lov na koji su pozivali susjedne veleposjednike. Lov je uvijek završavao gozbom u šumi.

7 Unutrašnjost dvorca   

Unutrašnjost dvorca prvi je preuredio Ferdinand Souvan. Iza njegove smrti, još za vrijeme rata, napravljena je tehnološka modernizacija. Nakon 1918. godine dvorac je obnovio Leon Souvan stariji. U skladu s promijenjenim vanjskim izgledom potražio je barokni namještaj iz sedamnaestog i osamnaestog stoljeća.

7-1

U dvorac u Volčjem Potoku Leon Souvan postavio je stare kamine od koji je svaki za sebe bio sjajan umjetničko-obrtnički proizvod. Jednoga je otkupio u dvorcu Zalog kod Moravča i jednoga u Kropi, a trećega je preselio iz kuće na Mestnem trgu 24 gdje su uredili novu ujedinjenu trgovinu.

7-2

U dvorcu je bila izložena dragocjena zbirka umjetničkih slika starih majstora i suvremenih slovenskih impresionista Matije Jame, Mateja Sternena i Riharda Jakopiča. Na posjetitelje su duboki dojam ostavljali dragocjeni proizvodi od stakla i porculana te lusteri, zavjese i tepisi.

7-3

Prije najavljenog požara dvorca 1944. godine vlasnici su uspjeli skloniti samo dio skupoga pokućstva i druge unutarnje opreme.

7-4

Prostor opremljen turskim pokućstvom.

8 Parter ispred dvorca

O svakom zahvatu u park Leon Souvan je temeljito razmislio. U prostor bi u svojim mislima utonuo dok je prebirao po klaviru pa je tako mnoga rješenja skicirao na notni papir.

Njegov koncept uređenja parka u sredinu postavlja dvorac kojem sve mora biti podređeno i sve ga mora isticati. Prostor ispred građevine stoga je bio predodređen za parterni vrt.

8-1

Prilikom traženja rješenja nije se ograničavao postojećim stanjem stvari. Kako bi parterni park uredio po svom ukusu, ispred dvorca je srušio zid, premjestio staju i dolazni put. Stare strukture vrta u cijelosti je izbrisao. Na nacrtu je situacija iz reambulacijskog katastra iz 1868. godine.

8-2

Os simetrije partera postavljena je pravokutno na dvorac i centrirana je na glavni ulaz. Živicu je Souvan zasnovao iz šimšira, okomite istaknute dijelove povjerio je Lawsonovim čempresima. Sve što je zasađeno uz stepenice ističe prolaz između dvije razine zemljišta koje su ujedno i svjetovi u harmoniji postavljene arhitekture i arhitekture vrta.

8-3

Souvanova snimka iz salona crkve u Homecu otkriva izvorne parterne uzorke. Uzor su mu bili francuski barokni vrtovi, ali pritom je sam razvio rješenje za svoj park. Njegova je nit vodilja bila da priroda ne poznaje ravnalom iscrtane linije zato su sve linije partera i staze bile izvedene u blagim lukovima.

8-4

Na rubovima šimšira postavljene su gredice na koje su sadili kane i drugo jednogodišnje cvijeće. Ono je svojim šarenilom i slobodnim rastom razbijalo strogost okvira koji su činili šimširi. Djevojka koja je posjećivala Souvanov park prisjećala se gospodara u zrelim godinama: „Još ga danas vidim prepunog ljubavi kojom je njegovao vrt, od svukuda donosio egzotične sadnice cvijeća, grmova i drveća.«

9 Engleski park

Uz parter je Leon Souvan na južnom i zapadnom podnožju Volčjega brda oblikovao dvije jedinice parka koje danas nazivamo Donji i Gornji engleski park. Tamo je na velikim travnatim površinama posadio drveće u skupine koje još i danas predstavljaju okvir oba parka, oblikovane u pejzažnom stilu. Budući da u Kraljevini Jugoslaviji nije bilo ukrasnih rasadnica, većinu je sadnica drveća naručio u Njemačkoj.

9-1

Na otvorenom posađenih pet bijelih grabova u Donjem engleskom parku i dalje su njegov središnji motiv. Fotografija je snimljena ispod kavkaskih oraha koji tvore rub parka na zapadu.

9-2

Pogled iz dvorca prema Donjem engleskom parku. U njega i dalje ulazimo kroz rotondu grabova. Desno od nje, uz glavni dolazni put do dvorca, posađene su dvije skupine smreka. Kada je putnik dolazio iz pravca Radomlja, prilikom prelaska tamnog smrekova gaja, otvorio mu se pogled na svijetle zidine dvorca.

9-3

Leon Souvan govorio je da voda udvostručuje sve što je lijepo u parku. U skladu s time je i postupao. Nanovo je iskopao jezerce koje danas nazivamo Jezero crvenog javora – po crvenom dlanolisnom javoru, prvom u ovom dijelu svijeta. Uz to je poprilično raširio jezerce koje danas nazivamo Otočec u kojem se tada još uvijek vidio odraz dvorca (na fotografiji).

9-4

Souvanov potpis u parku predstavljaju skupine bijelih breza. Posadio ih je u oba engleska parka i na drugim mjestima.

10 Regionalni identitet

Paralela se može povući između glazbenog i vrtnog stvaranja Leona Souvana. Bio je kozmopolit, ali unatoč tome i duboko urastao u slovensku kulturu. U njegovim skladbama to je vidljivo u prevladavajućem narodnom melosu, a u parku u isticanju pogleda na šire područje te u pilovima koje je rasporedio uz same staze.

10-1

Pilovi postavljene ispod platana uz stazu između dvorca i manjih kuća u sklopu dvorca, Leon Souvan je kupio negdje na Kamniškom polju. Po mišljenju povjesničarke umjetnosti znamenitosti su isklesane u osamnaestom stoljeću. Kužni pil karakterističan je element slovenskih i ostalih država podno Alpa. Souvan je pilovima u parku unio duhovni sadržaj te istodobno istaknuo alpski genius loci (duh zaštitnik mjesta).

10-2

Leon Souvan napravio je četiri nova pila. Dva je sazidao, a dva je dao napraviti iz štokanog betona. Najljepše je oblikovao kužni pil na raskrižju glavnog dovoznog puta prema dvorcu. Beton je početkom dvadesetog stoljeća kod nas bio modni materijal te je iz betona vlasnik napravio klupe u parku.

10-3

Zgrada u kojoj se danas nalazi galerija preživjela je požar dvorca 1944. godine. Zbog pravilnog osmerokutnog tlocrta posjetitelji je smatraju kapelicom, ali ona to nikada nije bila. Leon Souvan je 1938. godine na takav način obnovio bivšu staju za konje. Zgrada je služila kao garaža, a između ostaloga je u njoj živjela i pripitomljena sova ušara.

10-4

Već na prvoj fotografiji dvorca u Volčjem Potoku u pozadini se ističu kamničke planine. Leon Souvan planirano je otvarao poglede na gorje te time širio estetski užitak koji park nudi posjetitelju. U kontekst isticanja regionalnog identiteta možemo uvrstiti i alpski stil u kojem su obnovljene kuće koje su dio dvorca.

11 Uređenje ruševina

Engleski pejzažni stil oblikovanja parkova uključuje velike otvorene travnate površine, pažljivo promišljen raspored drveća i skupine drveća, trasiranje staza na način stvaranja scenarija doživljavanja parka, lovljenje vode u jezeru koja miruje i izgrađene elemente. Leon Souvan uvažavao je sve nabrojano, ali je dodatke koje je gradio modificirao je po svom. Umjesto reproduciranih antičkih hramova postavio je kužne pilove, umjesto lažnih gotskih ruševina prezentirao je originalne ruševine staroga grada na vrhu Volčjega brda.

11-1

Leon Souvan je prvi korak prema uređenju ruševina napravio na način da je do vrha brda doveo široku i blago strmu stazu koja kreće iz doline, s izvorom na rubu Donjega engleskog parka. Na taj način posjetitelji do ruševina mogu ležerno prošetati ili jahati. Naime, gostima su često ponudili šetnju na konju.

11-2

Souvan je u potpunosti obrasle ruševine prvo očistio od grmlja i granja, a zatim je sa strane djelomično otkopao ostatke zidova. Odozgo je zidove učvrstio betonskom kapom. Zidanjem novoga ulaznog portala (na slici stoji uz njega), napravio je građevinski zahvat u ruševine. Izvorno je ulaz u grad bio na drugome mjestu. Sječom stabala otvorio je poglede na Kamniško-Domžalsko polje i Kamniške Alpe.

11-3

Sanacija koju je proveo Leon Souvan izdržala je do 2007. godine. U srpnju iste godine orkanski je vjetar srušio bukve koje su uništile betonske kape na zidovima. Ono što je ostalo, uništilo je drveće koje je srušeno zbog leda 2014. godine. Moderna stručna sanacija ruševina s djelomičnim arheološkim istraživanjem izvedena je 2015. i 2016. godine.

11-4

Prizor iz Valvasorova prikaza uopće se ne poklapa s tlorisom ruševina. To znači da je bakrorezac radio po sjećanju ili na osnovi približne skice. Moguće je da je prizor planirano dramatizirao dodavajući dvorcu četiri četverokutna obrambena stupa. Dvorac je u sedamnaestom stoljeću bio zasigurno zapušten kada je sazidan renesansni dvorac ispod brda.

12 Rat

Početkom Drugoga svjetskog rata Nijemci su okupirali Gorenjsku, priključili je Koroški te time Trećem rajhu. Ljubljansku pokrajinu Talijani su uzeli za sebe. Između Volčjega Potoka i Ljubljane nastala je državna granica tako da je obitelj Souvan od jednom živjela i radila u dvije države. Ratu se pridružila revolucija koja je fizički i simbolički imala obračun sa starim poretkom.

12-1

Leon Souvan se našao pod pritiskom njemačke vlasti koja je od njega zahtijevala da se proglasi Nijemcem. Pritisak je bio još veći jer je njegova pokojna žena bila rođena Njemica. Leon Souvan bio je zaprisegnuti Slovenac te pritom nije želio tajiti svoj nacionalni ponos. Istodobno je bio svjestan mogućih sankcija pa se sklonio u Italiju – u Ljubljanu. Park nije vidio do kraja rata, a dvorac više nikada.

12-2

Nakon odlaska Souvana iz Volčjega Potoka njemačka vlast nacionalizirala je posjed te ga dala na upravljanje ovlaštenoj osobi državnog SS povjerenika za utvrđenje njemačke pripadnosti. Zadaća povjerenika bila je „isključivanje štetnih utjecaja”… „stanovništva stranoga roda na državu i njemačku nacionalnu zajednicu”. U dvorcu su odlučili osnovati ugostiteljsku školu za djevojke sa sela na njemačkom jeziku.

12-3

Veterinar Anton Lampret, koji je u odsutnosti Leona Souvana upravljao posjedom, čuo je da lokalni partizani pripremaju požar u dvorcu u Volčjem Potoku. Prije toga su zapalili dvorac Brdo pri Lukovici, Križ, Črnelo i Čemšenik. Anton Lampret organizirao je preseljenje dragocjenijih komada namještaja, ali većina je 14. travnja 1944. završila u plamenu. Požar je prije svega bio ideološki motiviran.

12-4

Leonu Souvanu posjed je vraćen u rujnu 1945., ali pritom su zemljišta već u studenome iste godine predana u upravljanje Ministarstvu poljoprivrede. Sljedeće je godine izdana uredba o općenarodnoj imovini. Bila je to druga nacionalizacija u roku od pet godina.

13 Borba za očuvanje parka

Nakon završetka rata Leon Souvan preselio se natrag u Volčji Potok gdje je u marofu za sebe uredio dvije sobe. Brinuo je za park te ga je svom ga je svojom snagom nastojao očuvati jer ga je revolucionarna vlast namjeravala ponovno promijeniti u poljoprivredne površine. U tome je bio uspješan. U veljači 1946. je u Volčji Potok došao ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture sa suradnikom i referentom za vrtlarstvo s iz Ministarstva za poljoprivredu. Park i šumu koja je pripadala parku prepoznali su kao „važnu znamenitost” te predlagali da se izuzme iz fonda za agrarnu reformu.

13-1

Na snimci iz zraka poslije rata lokacija dvorca je zamagljena – retuširana. Nova vlast dvorac nije imala namjeru obnoviti te je zato trebalo prikriti tragove nepotrebnog uništavanja kulturne baštine. Zidove koji su ostali nakon požara odobrili su za rušenje okolnom stanovništvu, koji su ostatke upotrijebili kao građevni materijal za obnovu kuća.

13-2

Leon Souvan je do zadnjega je daha živio za svoj park u Volčjem Potoku. Pogled prema crkvi u Holmcu kroz prozor sobe u kojoj je 31. prosinca 1949. umro i gdje je bio i sahranjen.

13-3

Nakon smrti Souvana upravljanje posjedom je u upravljanje preuzelo je poduzeće Gradis. Rodile su se ideje da se u parku uredi stočarski posjed ili da se razvije sindikalno ljetovalište s ugostiteljstvom i sportom. Gradis je bio usko povezan sa Uprava državne sigurnosti. Na posjedu su izgradili barake (na fotografiji) u koje su, za vrijeme provjere, nastanili prognanike i ratne zatvorenike koji su se vraćali u domovinu.

13-4

21. studenoga 1950. je u Narodnim novinama Narodne Republike Slovenije objavljena je „uredba o zaštiti parka s drvećem i cvijećem te park šume u Volčjem Potoku kod Radomlja”. Tek zaštitom parka kao prirodne znamenitosti zajamčeno je da će se park očuvati u osnovnoj svojoj funkciji parka.

14 Souvanovo nasljeđe

24. lipnja 1952. izdana je uredba o osnivanju arboretuma u Volčjem Potoku. Briga za arboretum povjerena je Fakultetu za agronomiju i šumarstvo, prethodniku današnjeg Biotehnološkog fakulteta. Time je Souvanov park koji je iz privatnoga prešao u državno vlasništvo došao u ruke stručnjaka, a Arboretum je kao obrazovna i istraživačka ustanova otvoren za javnost.

14-1 Souvanov park i Arboretum Volčji Potok

Souvanov park cvijeća i drveća zaštićen kao prirodna znamenitost obuhvaćao je 12 ha površine. Istodobno je bio zaštićen 21 ha šume na brdu, kao zaleđe parka cvijeća i drveća. Prilikom osnivanja 1952. godine Arboretum je gospodario površinom od 79 ha. Dodatnom kupnjom površina se kasnije povećala na 85 ha. Souvanov park i dalje ostaje središnji i glede iskustva nepogrešivi dio Arboretuma.

14-2

U pedesetim godinama Arboretum je naručio nacrt za zgradu instituta na mjestu uništenog dvorca. Služba za zaštitu spomenika kulture modernoj zgradi nije dala suglasnost. Godine 1961. ljubljanska je politika – praznim obećanjima – pokrenula inicijativu da se u Volčjem Potoku iznova postavi barokna Koslerova palača koju su srušili uz sadašnju Slovensku cestu. Povijesni Souvanov park i dalje čeka svoje arhitektonsko sidrište.

14-3

Miha Ogorevc, dugogodišnji direktor Arboretuma Volčji Potok, u znak sjećanja na rad Leona Souvana u parku, jedan je njegov dio nazvao Souvanova loka. To je dio Arboretuma ispod Velikog jezera između marofa i francuskog vrta. Prizoru parka pečat daju potok koji pretače vodu iz Velikog jezera te uvijek zeleni tepisi bršljanova na starim johama.

14-4

U Arboretumu Volčji Potok je 1998. godine Leonu Souvanu u čast podignut spomenik. Poprsje je izradio kipar Boštjan Putrih. Nasljednici Leona Souvana na odštetu za oduzetu imovinu morali su čekati još desetljeće i pol. Postupak denacionalizacije koje je vodilo Ministarstvo kulture razvuklo se preko svake mjere. Računi su zasad podmireni.

Pjesme za Almu Souvan

Alma Souvan (1880.-1964.) najmlađa je kći Ferdinanda Souvana, čovjeka koji je 1882. godine kupio dvorac s posjedom u Volčjem Potoku.

Kćeri imućnih trgovaca bile su poželjne mladenke. Alma je imala dvije sestre. Rozina Souvan udala se za Demetra Bleiweisa, bratića iz drugog koljena. Leonie, sestra blizanka Leona Souvana, stvaratelja parka u Voljčjem Potoku, udala se za Huberta Souvana njezina prvog bratića. Djecu nisu imali.

Alma Souvan zapisana je u slovensku povijest književnosti kao osoba koja nije uzvratila ljubav pjesniku Josipu Murnu. Mladoga pjesnika u salonski je život Ljubljane uvela narodna dama Franja Tavčar. Mladić, opušten i govorljiv, uspješno je zabavljao gospođe te pritom vjerojatno mislio i na to da bi se bogatom ženidbom otresao bijede u kojoj je odrastao.

Mlada Souvanica nije bila dio salonskog društva tako da se njih dvoje osobno nisu poznavali. Murn se u Almu zaljubio u kazalištu, obožavao ju je iz daleka te joj pisao pjesme. Putem prijatelja joj je poslao svežnjić svojih stihova s posvetom, a od nje dobio zahvalu za taj „viteški dar“. Na tome je i ostalo jer su ljubav i interes bili isključivo jednostrani. Pjesniku su uništeni snovi o romantičnoj ljubavi koja sve pobjeđuje.

Uzmite slušalice i poslušajte ciklus pjesama „Noči“ koje je Josip Murn posvetio Almi Souvan.

Alma je bila najljepša od sestara, a 1903. godine udala se za Franca Urbanca, nasljednika druge najveće trgovine tekstilom u Ljubljani. Godine 1912. Franc Urbanc dao je njezin portret izraditi Ivanu Vavpotiču. U vrijeme nastanka portreta Alma Urbanc već je bila majka troje djece. Portret je izložen u Narodnoj galeriji.